Iz prošlosti

Anka Jelačić sa psima. Ova se fotografija čuva u Muzeju za umjetnost i obrt, kao godina nastanka se navodi 1878., a kao autor 'Autorska radionica G. & I. Varga'. Anka Jelačić je rođena 18. lipnja 1859. Bila je kći grofa Jurja Franje Jelačića Bužimskog, brata bana Josipa Jelačića. Upravo je ona, zajedno sa sestrom Verom, naslijedila zaprešićke Nove dvore poslije smrti njihova oca Jurja (koji ih je, pak, naslijedio od brata bana Josipa Jelačića). Grofica Anka Jelačić bila je znana kao velika ljubiteljica pasa, ali i humanitarka. Tako je 1919. osnovala Zakladu bana Josipa Jelačića, a kasnije i Zakladu Đure Jelačića, sa svrhom pomaganja siromašnih sveučilištaraca. Umrla je 1934.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj od Srednjeg vijeka do danas, držanje i uzgoj pasa prije svega su se vezali uz velikaške obitelji koje su na svojim posjedima imale pse namijenjene lovu, a u drugoj polovici 19. stoljeća- kad je iz viktorijanske Engleske do naših krajeva stigao trend uzgoja i držanja tzv. "luksuznih pasa", zapravo pasa različitih pasmina, prije svega ljubimaca, pri čemu su mnoge pasmine imale i  karakteristike statusnih simbola- počinje razvoj psećeg svijeta kakva sada poznajemo.
Mnogi od posjeda i vlastelinstava u Zaprešiću i okolici sačuvali su se sve do 20. stoljeća, a neki od njih su iznimno značajni upravo za povijest hrvatske kinologije. Svakako je za Zaprešić i Hrvatsku najslavnije ime obitelji Jelačić i njihova posjeda Novi dvori. Upravo jedna fotografija grofice Anke Jelačić, nećakinje bana Josipa Jelačića i posljednje vlasnice Novih dvora (oporučno ih je ostavila hrvatskom narodu) svjedoči o velikoj ljubavi koju je ta plemkinja iskazivala prema različitim pasminama, premda nemamo dovoljno istraženih zapisa o mogućem njezinu bavljenju uzgojem ili psima koje je držala i voljela.
U Austrijskom kinološkom godišnjaku iz 1897. među lovačkim društvima koja se bave kinogijom navedeno je i hrvatsko Prvo opće hvatsko družtvo za gajenje lova i ribarstva", osnovano 1891. No, preteča te udruge je Družtvo za obranu lova u kraljevini Hrvatskoj i Salovnij, osnovano deset godina ranije, a predsjednik mu je bio  je bio grof Gjuro Jelačić, mlađi brat bana Jelačića, a tajnik dr. Josip Fon, čovjek koji je utemljio hrvatsku kirurgiju i izveo prvu abdominalnu operaciju. Premda je grof Juraj ili Gjuro Jelačić tada već bio u poodmakloj dobi, on je od 1873. do smrti bio i predsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, a u tom svojstvu otvorio je gospodarsku izložbu u Zagrebu 1891., dakle upravo onu na kojoj je održana i prva kinološka izložba u Zagrebu! Grofa Gjuru Jelačića možemo, dakle, smatrati ocem hrvatske kinologije! A tu dolazi do izražaja i povijesni značaj fotografije na kojoj njegova kći pozira s psima koji odražavaju karakteristike različitih pasmina. Oboje su pokopani u zaprešićkim Novim dvorima.
Gorf Stjepan Erdödy na svom imanju kraj Jastrebarskog (Izvor: MUO, snimio Karlo Drašković)

Zato znamo nešto više o ljubavi prema psima grofa Stjepana Erdödyja. I ta je slavna velikaška obitelj Erdödy vezana uz Zaprešić- upravo su preci grofa Stjepana prodali 1845. posjed Nove dvore banu Jelačiću, a on se skrasio u svom dvorcu u Jastrebarskom gdje se strastveno bavio lovom. Zahvaljujući kameri njegova nećaka grofa Karla Draškovića, čiji je otac Juraj bio pionir hrvatske fotografije i smatra se prvim pravim hrvatskim fotografom, imamo snimljene fotograije na kojima se uz gorfa Erdödija lijepo vidi i njegov lovački pas, koji morfološki odgovara karatkeristikama engleskog springer španijela.
Druga polovica 19. stoljeća, baš kao što je to bio slučaj u viktorijanskoj Engleskoj, i u hrvatskim krajevima nosi fascinaciju plemenitim pasminama pasa, koje su za velikaške obitelji nedvojbeno i statusni simbol. To je očito i na temelju prvih fotografija što ih je spomenuti Juraj VI. Drašković snimao i koje se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt, najvećma su snimljene u dvorcu Trakošćan, a na mnogima od njih vide se plemići koji u rukama ili u krilu drže plemenite psiće.
Isidor Kršnjavi i njegova doga Fingal (Obiteljske arhive)

Među onima koji se u to doba volio fotografirati sa svojim psom, a bila je to impresivna doga, nalazi se i ondašnji ministar bogoštovlja Isidor Kršnjavi, čovjek koji je silno zaslužan za osnaživanje hrvatskog školstva i umjetnosti. Bio je Kršnjavi vrlo spretan kad je od zloglasnoga bana Khuena Hedervaryja trebalo izvući novce za kazalište, gimnazije i umjetničke galerije, ali se morao povući kada su hrvatski studenti u Zagrebu 1895. pred carom Franjom Josipom i zapalili mađarsku zastavu, jer ga je ban smatrao odgovornim za te demonstracije. Sedam godina kasnije Hedervaryja je car zauvijek udaljio iz Hrvatske nakon krvave pobune u Zaprešiću. Kad su povodom mađarskog državnog praznika 11. travnja, namještenici željezničke stanice u Zaprešiću izvjesili mađarsku zastavu, seljaci su provalili u stanicu, skinuli zastavu, polili je petrolejem  i zapalili. Oružnici su u nemirima ubili jednog čovjeka, jedan je teško ranjen, uhapšeno je 18 seljaka, njih 13 osuđeno na zatvor. Hedervary će dva mjeseca poslije morati otići u Peštu, gdje postaje i ugarskim premijerom...
No, za Hedervaryjeva banovanja u Hrvatskoj je održana i prva izložba pasa! Iako se u pregledima kinološke povijesti do sada kao prva prava izložba pasa navodila ona održana u Zagrebu od 5. do 7. rujna 1906. u okviru velike Gospodarske izložbe, to nije bio točan podatak- Prva je izložba s ocjenjivanjem pasa, registriranjem pasmina i njihovih vlasnika, održana između 20. i 22. rujna 1891. u Zagrebu i o tome postoje nedvojbeni dokazi. Na toj je prvoj izložbi posebno mjesto zauzimao izlagač sa psima koji su uzgojeni kraj Zaprešića, na imanju dvorca Lužnica. Bio je to barun Geza Rauch koji je, kako su zapisali tadašnji novinari, izložio "prekrasnu kuju dogge jasno smedje boje; zatim 10 štenadi dogge". Dakle, barun Gejza Rauch, potomak slavne plemenitaške obitelji, očito-  se u svom dvoru u Lužnici, kraj Zaprešića, bavio i uzgojem njemačkih doga, jer je na izložbu dove kuju i njezinih 10 štenaca! Barun Gejza ili Geza, inače kum bana Hedervaryja, imao je i imanje u Pušći, u Golubovcu kraj Začretja i Šenjugovcu, a posjedima je upravljao otac slavne spisateljice i novinarke Marije Jurić Zagorke (u Lužnici je samo vodio brigu o računima). Geza je rano prepoznao talent male Marije Jurić Zagorke, pa je roditeljima ponudio da je će joj platiti dvije trećine školovanja u Švicarskoj. Ali, nisu to prihvatili i Zagorku su silom udali u Mađarskoj... Gezin otac je bio barun Levin Rauch, obnašatelj banske časti za sklapanja hrvatsko-ugarske nagodbe i prvi hrvatski ban nakon 1868., kao i brat mu Pavao Rauch, hrvatski ban od 1908. do 1910. Rauchovi su Lužnicu prodali 1925. godine Družbi sestara milosrdnica, koje i danas upravljaju imanjem.

Popular Posts